Jalovec: moj najviši usponDva dana do vrha

U kolovozu 2025. nas pet krenulo je na dvodnevni uspon na Jalovec. Spavali smo u Zavetišču pod Špičkom, rano ujutro nastavili prema vrhu i zatim se spustili u Planicu. Bio je to moj najviši uspon do tada.

Prvi dan do Zavetišča pod Špičkom

Prvoga dana krenuli smo s Vršiča prema Zavetišču pod Špičkom. Prošli smo 7,35 kilometara i stigli do mjesta na kojem smo trebali prespavati.

Ondje smo se odmorili i pripremili za sljedeće jutro. Najteži dio uspona tek nas je čekao.

Rano prema vrhu

Ujutro smo krenuli prije šest sati. Put je postajao sve strmiji i kamenitiji, a na nekim dijelovima morali smo se pridržavati za sajle i dobro paziti kamo stavljamo noge.

Na vrhu Jalovca

Kada smo stigli na 2.645 metara visok vrh Jalovca, bio sam jako sretan. Bio je to najviši vrh na koji sam se ikada popeo.

Nas pet zajedno je uspjelo doći na vrh kralja Julijskih Alpa. Nakon kratkog odmora i nekoliko fotografija krenuli smo prema Planici.

Još je trebalo sići

Drugoga dana prošli smo 8,95 kilometara, a na nogama smo bili više od devet sati. Kada smo došli na lagani dio puta, svi smo se malo opustili.

Zver je tada rekao: „Konačno lagana stazica.” Nekoliko koraka poslije pao je. Tako smo se podsjetili da uspon nije gotov na vrhu i da treba paziti sve dok se svi sigurno ne vratimo.